Gamma-hydroxybutyrate abuse: pharmacology and poisoning and withdrawal management

Gama-hidroksibutirat (GHB) depresiv je središnjega živčanog sustava koji se ponajviše zlorabi kao rekreativna droga, ali se primjenjuje i za liječenje narkolepsije s katapleksijom u odraslih bolesnika te kao pomoćni lijek u kontroli sindroma odvikavanja od alkohola. Ljudi i endogeno proizvode GHB, budući da je on prekursor gama-aminomaslačne kiseline (GABA), jednoga od glavnih neurotransmitera s inhibicijskim učinkom na živčani sustav. GHB ima ulogu neuromodulatora u GABA sustavu i uglavnom djeluje preko GABAB receptora. Za zloporabu se čestu kupuju GBH prekursori/analozi gama-butirolakton (GBL) i 1,4-butanediol (1,4-BD) u obliku otapala namijenjenih legalnoj industrijskoj uporabi. Oni, međutim, nisu endogeni. Glavni je cilj ovoga preglednog rada bio sažeti najnovije spoznaje o farmakokinetici i farmakodinamici GHB-a, akutnom trovanju i o kliničkim značajkama sindroma odvikavanja od GHB-a, njegovoj dijagnozi i liječenju. Akutno je trovanje GHB-om donekle i dijagnostički izazov jer su znakovi i simptomi uobičajeni i za depresive središnjega živčanog sustava. Najčešći su klinički znakovi akutnoga trovanja pospanost (sve do duboke kome), bradikardija i hipotenzija te respiratorno zatajenje. Liječenje je u osnovi potporno, uz stalno praćenje vitalnih znakova. Sindrom odvikavanja od GHB-a dijeli značajke s drugim sindromima odvikavanja (npr. od alkohola ili benzodiazepina). Ponekad ih je vrlo teško razlikovati, ponajviše kada su testovi na GHB negativni ili nije moguće napraviti toksikološku analizu. Ne postoje službeni protokoli za detoksikaciju od GHB-a ili njegovih prekursora/analoga. Liječenje se temelji na primjeni benzodiazepina te, ovisno o težini simptoma, sekundarno barbituratima ili antipsihoticima.

Gamma-hydroxybutyrate (GHB) is a central nervous system depressant primarily used as a recreational drug of abuse, but also for the treatment of narcolepsy with cataplexy in adult patients and as an adjuvant for control of alcohol withdrawal syndrome. The main aim of this review is to summarise updated knowledge about GHB pharmacokinetics and pharmacodynamics, acute poisoning, and clinical features of GHB withdrawal syndrome, its diagnosis and medical treatment. The most common clinical signs and symptoms of acute poisoning include sleepiness to deep coma, bradycardia, hypotension, and respiratory failure. Therapy is essentially supportive and based on continuous monitoring of vital signs. GHB withdrawal syndrome shares patterns with other withdrawal syndromes such as alcohol withdrawal and is sometimes difficult to distinguish, especially if toxicological tests are GHB-negative or cannot be performed. There are no official detoxification protocols for GHB withdrawal syndrome, but its therapy is based on benzodiazepine. When benzodiazepine alone is not effective, it can be combined with barbiturates or antipsychotics. Information about abuse and distribution of GHB and its precursors/analogues among the general population is still limited. Their prompt identification is therefore crucial in conventional and non-conventional biological matrices, the latter in particular, to clarify all the issues around this complex molecule.